Miomirisni siječanj i veljača – limun, naranča i mandarina
Miomirisna mreža se širi u svim formama, od cvjetnih aranžmana, potpurija, likera, sokova, kolača, miomirisnih dekoracija do gastroponude u kojima se na različite načine koristi autohtono otočno bilje.
NARANČA (lat. Citrus aurantium L.)
Naranča je voće koje pripada skupini citrusa. Pradomovina naranče su Indija i Kina.
NARANČA U MOJEM I TVOJEM VRTU
Naranču s pravom zovu kraljicom agruma jer svojim narančastim sočnim plodovima organizmu daje sve potrebne vitamine, a lošinjske vrtove krasi svojim toplim bojama sunca. Naranča je zimzeleno drvo. Može živjeti i do 500 godina. Ima mirisne bijele cvjetove i okruglo voće sa narančastom korom. U povoljnim uvjetima jedno stablo može roditi i do 1000 plodova. Razlikujemo gorku naranču (Aurantium var. amara), slatku naranču (aurantium var. dulcis) i Bergamot (Citrus aurantium var. Bergamia). Bergamot naranča kruškolikog oblika dobila je ime po talijanskom gradu Bergamu, u čijoj se okolici uzgaja ta vrsta. Njegova esencijalna ulja se koriste u aromaterapiji i parfemskoj industriji.
NUTRITIVNA VRIJEDNOST
Naranča je bogata vitaminom C, folnom kiselinom (vitamin iz skupine vitamina B) , pektinima, kalijem te brojnim fitokemikalijama.
ZANIMLJIVOST
Poslije grožđa i banana, naranča je najplodnije voće.
VAŽNO JE ZNATI
Više od 60 flavonoida u citrusima posjeduje širok spektar svojstava, uključujući protuupalnu i antikarcinogenu aktivnost, inhibiciju grušanja krvi i snažnu antioksidativnu aktivnost. Flavonoidi (predstavnici limonoida) pokazuju svojstva prevencije i inhibicije rasta stanica raka.
LIMUN (lat. Citrus limonium L. – limun)
Limun je stablo iz roda citrusa (porodica Rutaceae).
LIMUN U MOJEM I TVOJEM VRTU
Limun je manje drvo, visoko od 3 do 6 metara. Mladi izboji i cvjetni listići su ljubičasti. Plod je žute boje, ovalnog do okruglog oblika. Kora može biti lagano hrapava ili glatka. U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva puta godišnje. Jedno odraslo drvo u povoljnim uvjetima daje 600 do 800 plodova godišnje. Počinje se brati u studenom pa sve do travnja ili svibnja. Zreli plodovi ne trunu te mogu stajati mjesecima na grani što dozvoljava da se beru tokom cijele zime i u proljeće. Otok Lošinj specifičan je i po tome što ovdje rastu i stabla divljeg limuna kojeg otočani zovu četrun.
DIVLJI LIMUN, četrun ili citron (lat. Citrus medica L. Burm) sličan je običnom limunu, no puno je veći te ima grublju i naboranu koru koja je vrlo debela i aromatična. Svojim velikim žutim plodovima prelijepi je ukras lošinjskih vrtova. Meso ploda je kiselije od običnog limuna i vodenije. Danas se uzgaja ponajviše zbog kore iz koje se industrijskom preradom dobiva limunska kiselina – citrona, važni sastojak u današnjem kulinarstvu. Lošinjski četruni na stablu mogu ostati i do tri godine zbog blage klime. Cvate cijele godine tako da na jednom stablu možete vidjeti i žute i zelene plodove. Najviše zrelih plodova ima u siječnju, veljači i ožujku kada su i najsočniji. Lošinjski četrun daje od 300 do 400 kilograma plodova godišnje dok prosječno stablo običnog limuna u povoljnim klimatskim uvijetima ima prinos od 100 do 150 kilograma godišnje.
NUTRITIVNA VRIJEDNOST
Jedan prosječni limun ima oko 57% jestive tvari, na koru otpada 40% a na sjemenke oko 3%. Sadrži do 8% limunske kiseline, manje količine drugih organskih kiselina, oko 3% šećera i puno vitamina, a najviše vitamin C. 100 g prosječnog limuna sadrži oko: 85-90 g vode; 0,6 g masti; 150 mg kalija; 10 mg kalcija; 30 mg magnezija i 50 mg vitamina C.
KONTRAINDIKACIJE: nisu poznate
ZANIMLJIVOST
Na Siciliji, koja je imala velike probleme s opskrbom pitkom vodom, oduvijek se u sve zalihe pitke vode stavljalo svježe polovice limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira vodu.
VAŽNO JE ZNATI
100 g limuna pokriva oko 70 % dnevne potrebe vitamina C za odraslu osobu i 7 % dnevne potrebe kalija, 1 % kalcija i 9 % magnezija. U kulinarstvu se limunov sok koristi, kao zamjena za ocat u mariniranju povrća, ribe i bijelog mesa, jer omekšava hranu, koja pritom ne mijenja miris. Limunova kora obogaćuje aromu mnogih slatkih i slanih jela, a upotrebljava se i u izradi likera i mnogih popularnih pića poput talijanskog likera Limoncello.
MANDARINA (lat. Citrus reticulata)
MANDARINA U MOJEM I TVOJEM VRTU
Mandarina je stablo iz porodice Rutaceae i pripada rodu citrusa. Zimzelno je drvo širokih listova koje može narasti do 3 metra. Iako vrlo nalikuje naranči njena kora se lakše guli i okus joj je slađi. Potječe iz Kine. Sorta unshiu (sortna grupa japanskih mandarina) je najrasprostranjenija u našim krajevima, posebno u dolini Neretve. Zbog otpornosti na hladnoću (može izdržati kraće periode hladnoće i do -10°C), postala je glavna sorta uzgoja u našim krajevima. Cvjeta rano, s mirisnim bijelim cvjetovima, a plodovi sazrijavaju u jesen te se beru krajem listopada. Najmanja sorta je klementina koja ima sjajnu koru, slatko i aromatično usplođe i ne sadrži sjemenke. Klementina je manje otporna na hladnoću, plodovi su joj slađi i ukusniji od unshiu sorte. Manja je od mandarine te je crvenkaste boje, a sazrijeva u prosincu. Uzgaja se preko 3000 godina u Japanu, Ugandi, i Djiboutiju. Na Lošinju jedno stablo mandarine može dati i do 150 kilograma plodova.
NUTRITIVNA VRIJEDNOST
100 g mandarine (34 kcal) sadrži: 30 mg vitamina C, 11 mg magnezija, 33 mg kalcija, 210 mg kalija. Kao i ostali agrumi ima malu energetsku vrijednost, sadrži mnogo vlakana pa je dobra za poticanje probave i otklanjanje tegoba s debelim crijevom. Sadrži beta-karotene (flavonide i terpene) koji u organizmu sintetiziraju vitamin A koji je zadužen za održavanje dobrog vida i zdrave i baršunaste kože. Zbog svog diuretičkog svojstva pomaže u borbi protiv celulita.
VAŽNO JE ZNATI
Klementina je mješavina slatke mandarine i gorke naranče te postoje dvije teorije nastanka njenog imena. Jedna verzija kaže da je ime dobila po francuskom svećeniku Clémentu Rodieru iz 19. st. koji ju je uspio dobiti križanjem, a druga da je ime dobila po francuskom pateru Pereu Clémentu iz trapističkog samostana u Alžiru.
