Otok Lošinj

GROŽĐE (lat. Vitis vinifera)

GROŽĐE U MOJEM I TVOJEM VRTU

Vinova loza biljka je iz porodice Vitaceae. Uz masline, žitarice i smokve najstarija je uzgojena kultura na otoku. Mnoge antičke amfore pronađene u podmorju cresko-lošinjskog arhipelaga svjedoče o bogatim trgovačkim pomorskim putevima, naročito onom kroz Osorski kanal, kojima se vino u amforama dopremalo iz Grčke prema sjeveru Jadrana. Vinova loza je biljka penjačica koja formira grm visok od 5 do 15 metara. Ovisno o vrsti, listovi su različitih oblika i raznih nijansi zelene boje. Zanimljivo je da cvatnja vinove loze traje samo četiri do pet dana. Plod je u obliku grozda, a bobice mogu biti tamnoplave do crne, blijedo žućkaste do crvene boje. Dozrijeva od kolovoza do listopada, ovisno o sorti i podneblju u kojem raste. Vinova loza uzgajala se još prije četiri tisuće godina. Prenesena je iz područja Kavkaza, Irana i Afganistana u Egipat a kasnije u Grčku i Italiju. Nakon otkrića Amerike prenesena je u Sjevernu i Južnu Ameriku. Danas se uzgaja na svim kontinentima, a može se naći čak i u najjužnijim dijelovima hladnog Sibira.

MATAR U MOJEM I TVOJEM VRTU

Matar naziva se još motar, morski petrovac, morski kopar, šćulac, petrovo zelje. Raste uz obalu i na otocima u velikim skupinama polugrmova na stijenama uz more, u kamenu, zidovima, suhozidovima i na krovovima zapuštenih kuća. Višegodišnja je zeljasta biljka visine do 50 cm. Ima glatku razgranatu zeleno žućkastu stabljiku koja se rascvate u štitasti cvat sa žućkasto zelenim sitnim cvjetovima. Listovi su sočni i sjajni, svjetlo zeleni do tamnozeleni, usko kopljasti i mesnati, raspareni u parne grančice. Cvate od travnja do kolovoza.

ZANIMLJIVOSTI

Matar se spominje i u grčkoj mitologiji. U mitu o Tezeju božica Heketa priprema mu jelo od matara. U Italiji ga nazivaju biljkom Sv. Petra jer mu listovi postaju zreli za branje oko blagdana Sv. Petra i Pavla 29. lipnja. W. Shakespeare spominje matar u drami „Kralj Lear“ gdje piše: „Obješeni matar omraženo je mjesto trgovine.“

ŽIŽULA (lat. Zizyphus jujuba)

ŽIŽULA U MOJEM I TVOJEM VRTU ŽIŽULA

Poznata je i pod nazivom Kineska datulja ili čičimak. Višegodišnja je biljka koja raste kao drvo-grm i naraste od dva do pet metara. Ima duguljaste jajolike i asimetrične listove. Bogata je malim žutim cvjetovima. Plod je duguljast i koštuničav. Mladi plodovi su zeleni, a zreli crvenkastosmeđe do tamnosmeđe boje. Grane su viseće i povijene obrasle oštrim trnjem. Ugodna je mirisa, a okus joj je slatkasto brašnast. List se bere prije cvatnje a plod kad dozrije u rujnu i listopadu čim se površina nabora i meso omekša. Cvate od travnja do svibnja. Svojim dekorativnim izgledom lijep je ukras svakog mediteranskog vrta. Potječe iz Sirije te se proširila po istočnoj Aziji i sve do Mediterana, Amerike i Novog Zelanda.

NUTRITIVNA VRIJEDNOST

Žižula je bogata vitaminom C. Sadrži šećer, pektin, tanin, aktivne bioflavonoide, vinske i jabučne kiseline, fosfor, kalcij i željezo.

VAŽNO JE ZNATI

Prilikom konzumacije zrele žižule treba biti oprezan jer su duguljaste koštice s obje strane oštre i šiljaste. Žižula ne uspijeva na područjima gdje je teško i nepropusno tlo koje zadržava vodu. Stablo žižule donosi plod već u trećoj godini nakon sadnje. Može se oblikovati u grm ili stablo. Obrezivanje nije potrebno. Odstranjuju se samo suhe grane ili one koje previše izrastaju iz krošnje.

ZANIMLJIVOSTI

U razdoblju mirovanja drvo žižule podnosi temperaturu i do -25°C. Osim u primorskoj raste i u kontinentalnoj klimi. U ljetnom razdoblju otporna je na sušu i ne treba je prskati protiv bolesti.

INDIJSKA SMOKVA (Opuntia ficus-indica L.)

INDIJSKA SMOKVA U MOJEM I TVOJEM VRTU

Veliku prekrasnu opunciju možete vidjeti u centru Lošinja, ispred palače Kvarner, budućeg Lošinjskog muzeja. Ovaj kaktus nalikuje na stablo koje je u gornjem dijelu jako razgranato, a grane mu čine mesnate lopatice prekrivene brojnim opakim trnovima obraslima čupercima kratkih žutih dlačica. Cvate od svibnja do kolovoza jarkožutim ili narančastim cjetovima, od kojih u jesen sazriju šljivoliki ljubičasti plodovi.

ZANIMLJIVOST

Crvena boja koja se koristi za izradu ruževa dobiva se iz košenila, malih štitastih ušiju štetočina koje se hrane opuncijom, posebice od ženki. Boja se dobiva iz osušenih i tučenih tijela.

VAŽNO JE ZNATI

Opunciju berite rukavicama jer tisuće bodlji predstavljaju opasnost za Vaše ruke. Ako se ipak ubodete, vrlo lako ćete skinuti bodlje tako da ugrijete svijeću i topljeni vosak stavite na ubodeno mjesto. Kada se vosak ohladi, vrlo će lako nestati i bodlje. MIOMIRISNI RUJAN I